Pismo Djedu Mrazu

Dragi Djede Mraze...
Prvo da te pozdravim, nismo se dugo vidjeli uživo, koliko se sjećam...
Nisam ti to nikad rekla pa sad koristim priliku, neka priča k'o što hoće, ali ja još uvijek vjerujem u tebe... To što sve stigneš obići za jednu noć, samo znači da imaš dobre putničke veze, jer kad pogledaš malo bolje, to dosad nitko nije ni pokušao pa ne može ni tvrditi da se ne može. A i ti sobovi, tko zna što im daš da puše kad lete i još i saonice vuku?!
Nije upitno da si zaboravio na mene prošle godine kao što ćeš i ove, vjerojatno, ali znam, djeca su na prvom mjestu pa se ne bunim, to tako mora biti.
Ne smeta mi recesija, mislim da je čak i dobro došla, ljudi se okreću jedni drugima za pomoć, neimaština i krediti između nas stvaraju neraskidive veze.
Ne smeta mi ni što radim po cijele dane samo da bih platila račune, inače bi imala punu kuću stvari bez kojih, očito, mogu.
Ne smeta mi ni što neće biti godišnjeg odmora, vlakove i more ću puno više cijeniti ako ih vidim jednom u pet godina.
Božićnica - kome treba u stvari, ionako bi otišla tajkunu koji ima i previše!
Ali jedno te molim:
Donesi mi par kila živaca da sve ono što me čeka u narednoj godini prođe što bezbolnije. Važno mi je da imam bar do Uskrsa, a onda ću vidjeti što se može sa Zekom odraditi... Ali donesi mi prave, ne one kineske što traju par dana. Ništa drugo ne tražim i ništa mi ne treba.
I oprosti, ali ove godine kad dođeš neće biti onih čokoladnih kuglica kao prošle godine, j... ga, kriza je...